Zmajeva suza

Pregledano: 761, Objavljeno 27.02.2018. 16:45:43, Kategorija Priče i pjesme

Nekoć davno, u jednom kraljevstvu živio jedan kralj. Nakon dugog i teškog pobjedničkog rata, kralj se iz bitke vratio ranjen. Usprkos svim naporima njegovih liječnika, rana se zatrovala i kralj se ozbiljno razbolio. Liječnici su rekli da kralj neće još dugo poživjeti jer je njegovo stanje bivalo sve gore.
Za kralja je ostala samo jedna nada. A to je zmajeva suza koja liječi svaku ranu, pa i onu najtežu, no do nje još nitko nikada nije došao. Svima je bilo poznato da zmaj ne plače jer nikada nije tužan niti mu je žao ičega.
Stoga kralj odluči zaratiti sa zmajem. Posla svoje generale i svu svoju vojsku da uhvate zmaja i da mu uzmu suzu. I tako vojska dođe pred brlog podno Velike planine i zarati sa zmajem. Svezali su ga i mučili nebi li pustio suzu no zmaj je trpio svaku bol i muku, ali niti jednu suzu nije ispustio. U jednom trenutku se zmaj oslobodio i porazio kraljevu vojsku.
Kralj poražen i posramljen, naredi da se razglasi po cijeloj zemlji, da onaj koji mu donese zmajevu suzu, može zaželjeti bilo što i kralj će mu to dati, pa makar se radilo i o cijelom kraljevstvu. Kada je za to čuo zmaj, razljuti se pa izleti i razglasi svima da svo blago kraljevstva nije dovoljno ni za jednu njegovu suzu jer je neprocjenjiva. A svakoga tko se približi njegovu brlogu će ispeći svojom vatrom i proždrijeti. Na to se stanovnici prestrašiše i nitko se više nije usudio prići zmajevom brlogu. I tako je vrijeme prolazilo, a kraljevo stanje se sve više pogoršavalo.
No jednog dana, neki se čovjek nađe hrabar i ode u zmajev brlog. Ušavši u nj opazi ga zmaj.
“Tko se to usuđuje ući u moju kuću!?” povika gromoglasno zmaj.
Čovjek mu se polako približi pa reče: “Ja sam drvosječa, veliki i mudri zmaju.”
Zmaj se nasmija pa reče: “Haha. očekivao sam mladog i jakog viteza, ali drvosječu!?”
Drvosječa izvadi odrpanu jutenu vreću pa je pokaza zmaju i reče: “Veliki zmaju, donio sam ti dar.”
“Dar!?” gromoglasno se nasmija zmaj i nastavi: “Kakav dar neki drvosječa može donijeti meni, Velikom zmaju!?”
Odgovori mu drvosječa: “To je dar vrjedniji od sveg zlata i blaga u cijelom kraljevstvu. A ti si velik i mudar zmaj, poznat po dobroj procjeni kada je blago u pitanju.”
Zmaj se odmah uozbilji i poče panično šetati tamo amo po svome brlogu, pitajući se što se nalazi u vreći. U jednom trenutku stade i reče: “Dobro. Daj da vidim, otvori vreću!”
Drvosječa razveza vreću, a u njoj je bila stara sjekira i istrošeni brusni kamen.
Zmaj je u početku bio iznenađen, a onda se grohotom nasmija.
“Mogao sam misliti!” reče zmaj i nastavi: “Što bi meni drvosječa mogao pokloniti osim svoje stare sjekire i brusnog kamena?!”
No drvosječa je ostao smiren i ozbiljan, a nakon što se zmaj prestao smijati, reče: “Veliki i mudri zmaju, mislio sam da si veći i mudriji. Zar ne vidiš?”
Zmaj se namršti no ništa ne reče. Zatim drvosječa nastavi: “Ova sjekira i brusni kamen su sav alat što imam. Bez njega ne bi mogao sjeći šumu. Ako ne siječem šumu onda ne mogu kupiti hranu za svoju obitelj. Ako ne kupim hranu za svoju obitelj, oni će gladovati i naposljetku umrijeti od gladi, a oni su sve što imam. Vrjedniji su mi od sveg blaga i zlata i biserja i dijamanata u cijelom kraljevstvu.”
Zmaj stade razmišljati pa mu reče: “Ne mogu to uzeti. Zmaj sam strašan, ali nisam nepravedan. Uzmi svoju sjekiru i idi odavde.”
No drvosječa mu reče: “Ja mogu otići odavde, no sjekiru i brusni kamen ostavljam tebi jer ti znaš, mudri zmaju, da se dar ne odbija.”
Zmaj se osjećao nadmudrenim. Zatim pogleda drvosječu pa mu reče: “Čudan si ti neki drvosječa. Daruješ mi nešto što je u tvojim očima neprocjenjivo. Čak ni ja, veliki zmaj, dobar u procjeni blaga, ne mogu zanijekati vrijednost toga. I sada mi ništa ne preostaje nego da ti se zahvalim. Ali prije nego odeš, ja ću tebi darovati ono što je u mojim očima neprocjenjivo.” U tom trenutku se zmaj prignu drvosječi, a iz zmajevog oka sklizne suza ravno u drvosječin dlan. Potom mu se drvosječa zahvali i ode.
Zatim je došao u dvorac pred kralja i dao mu suzu. Kralj je u trenutku ozdravio i svi su se dvorani okupili oko drvosječe i kralja.
Kralj tada reče drvosječi: “Reci dobri čovječe što ti treba i dobit ćeš.
Drvosječa mu odgovori: “Treba mi nova sjekira i brusni kamen.”
Kralj odmah naredi svojim kovačima da izrade najbolju sjekiru u kraljevstvu i da pomno proberu najbolji brusni kamen.
Drvosječa, zadovoljan, pozdravi kralja i zaputi se svojoj kući.
Kralj ga zaustavi pa ga upita: “Zar samo sjekira? Što još želiš? Znaš da sam obećao onome tko donese suzu darovati bilo što, ako treba i cijelo kraljevstvo.”
Drvosječa tada stade, zamisli se, pa reče: “Dobro veliki kralju, još samo jednu stvar želim: prijevoz do kuće jer danas sam stvarno puno hodao.”

.

Autor: David Mijoč

O nama

David i Marina Mijoč iz Kupresa, Bosna i Hercegovina, u braku. Obični ljudi. Bez glume i pretvaranja, laži i smicalica. Jednostavno, darujemo naše znanje i vještine koje bi mogle biti od koristi nekome tko ugasi televizor, utiša buku u svojoj glavi i otkrije svoje neotkrivene talente te krene u avanturu života. Nitko nas ne tjera, radimo iz ljubavi i to je sve. Svi sadržaji koje objavljujemo su potpuno besplatni i svatko ih može koristiti kako želi. 

Pretraga
Društvene mreže